Miroslav Prokopijević: Nismo slobodno tržište

Ovde ne može svako da pokrene biznis, posebno ne većeg obima, ako nema političko pokriće i saglasnost tajkuna. Drugo je pitanje o čistom i manje čistom kapitalu. Ali, zemlje niže kategorije ne mogu da očekuju da u njima preovlađuje čist kapital. Štaviše, presrećne su da dobiju bilo kakav

Miroslav Prokopijević

Ako poslujete u Srbiji onda ćete videti da ima mnogo nepotrebnog administriranja i uplitanja politike u poslovanje, da su porezi i državna potrošnja visoki, da su loša rešenja u bankarskom sistemu i trgovini hartijama od vrednosti. Takođe, videćete da je zemlja ekonomski zatvorena (visoke carine i vancarinske barijere), unutrašnje tržište je preregulisano i neslobodno, korupcija i siva ekonomija cvetaju dok su kapitalne i tekuće transakcije sputane.

Ovako je ekonomsku i poslovnu scenu Srbije ocenio prof. dr Miroslav Prokopijević, direktor Centra za slobodno tržište, u intervjuu za Magazin Biznis. Za ovaj broj našeg magazina, Prokopijević govori o tome kakvi su uslovi za biznis u Srbiji, šta su pogodnosti a šta prepreke, ko su dobitnici a ko gubitnici u srpskom biznisu. Prokopijević podseća da su uslovi za poslovanje relativno loši:

– Od 200 zemalja sveta Srbija je, u boljem slučaju, negde na polovini liste, a u lošijem u sredini druge polovine i samo je nekoliko drugih evropskih zemalja u njenom društvu, poput Ukrajine, Moldavije, Rusije ili Makedonije. Razlog za to su slabe reforme. One su bile spore, plitke i vrlo nekonzistentne. Pored toga došle su i loše politike, koje dodatno otežavaju prilike. Skupa država bez čvrstog budžetskog ograničenja i Narodna banka Srbije koja suzbija troškarenje države gušenjem privatnog kreditnog tržišta, zato što državi ne može ništa. Na spoljnom planu je sporo integrisanje u svetsku privredu – kaže Prokopijević.

Neko će reći, pa kako je onda bila moguća prosečna stopa rasta iznad pet odsto poslednjih godina?

– Da. Tačno je da dugoročne visoke stope rasta imaju samo zemlje koje imaju visok nivo ekonomskih sloboda i dalje ga unapređuju. Ali, tokom nekoliko godina to mogu i zemlje koje izađu iz teških problema, ratova, diktatura. Jer, ljudi u takvim zemljama su se dugo uzdržavali od transakcija i posle nevolja kreće talas. Ali on se brzo iscrpe i istopi ako nema reformi i padne na dva odsto ili niže. To će se i nama desiti ako ne bude otresitijih reformi. Sa otresitijim reformama moguće su višegodišnje stope rasta od osam odsto pa i više, tada se dohodak duplira svakih devet godina. A ako je stopa rasta dva odsto potrebno je oko 35 godina da se duplira dohodak.

Opširnije u štampanom izdanju 

Podelite ovaj tekst: