Rusija u Srbiju, Srbija u Evropu

Kako najviše i voli, Srbija je preko kolena, uz pevanje i pucanje (stranaka) konačno utvrdila ono što je znala i u pretprošlom veku – da bi najvolela da je smeštena negde oko Kaspijskog mora, ali da bi joj najbolje bilo da se jednog jutra probudi negde oko Atlantskog okeana. U istom danu, Narodna skupština Republike Srbije ratifikovala je dva dokumenta koji su ovo napred navedeno istorijsko znanje konačno i dokumentovano potvrdili. Jedan, kojim je valjda odlučila da energetskom infrastrukturom dopusti ulazak Rusije u Srbiju i drugi, kojim je odlučila da tako, sve sa Rusijom, konačno krene u Evropu. Jer, nesumnjivo prestižnog evropskog načina života, bar zasad, nema bez ruskih energenata. Odnosno, lepo se živi i u za nas suviše dalekim Americi i Japanu, ali nigde bez dovoljno struje, nafte, gasa i dobrih puteva.

Piše: Ruža Ćirković

Glasanje o Sporazumu o saradnji Srbije i Rusije u oblasti naftne i gasne privrede i Sporazumu između Srbije i EU o stabilizaciji i pridruživanju, potvrdilo je još nešto što smo odavno znali: da su naši emotivni rusofili još malčice brojniji, a naši razložni evropejci zato mnogo glasniji. Prvi dokument ispisan na samo sedamnaestak strana pretresen je, s pravom, i po svoj štampi uzduž i popreko, drugi dokument ispisan (sa aneksima i protokolima) na celih 720 strana nije rizikovao detaljnu analizu ni samih narodnih poslanika. To što je ruski sporazum skockan navrat-nanos i sa bezbroj otvorenih pitanja moguće na našu štetu, a evropski stručno pregovaran, ali ne i javno razmatran, mesecima pa i godinama – ne menja ništa na suštini. Srbijanski evropejci, kao nesumnjivi inspiratori ovakvog poretka stvari, pokazali su da ključnu vrednost evropskog modernizma – kritički odnos prema svemu – nisu u potpunosti savladali. Rusiju je u Srbiji poželjno, a Evropu rizično kritikovati. Ipak, Rusija je u Narodnoj skupštini sabrala 214, a Evropa 142 glasa i zato što domaći evropejci nisu ni smeli iz ruskog glasanja da izostanu i tako javno dovedu u pitanje čvrstinu krhke vladine većine.

Domaći rusofili su bez zazora priznali da im u evropskom sporazumu najviše smeta politika (oko Kosova i Metohije) dok se ekonomijom nisu ni bavili. Oni su propustili da primene lepo životno uputstvo da se sa onim što ne mogu promeniti pomire, a da ono što mogu promeniti pokušaju da promene. Možda će se kajati – posle.

Opširnije u štampanom izdanju 

Podelite ovaj tekst: