ISKOSA GLEDANO: Predsedničko listiranje

OBAMA: Institucionalizovano ili neinstitucionalizovano, zakonito ili nezakonito, lobiranje je poslić sumnjivog morala. Nešto u vezi sa tim filozofirao je novi američki predsednik Barak Obama već u svojim prvim postinauguralnim poslanicama i direktivama.

Piše: Ruža Ćirković

Kako javljaju mediji, više američkih organizacija zabrinutih za zdravlje demokratije nije se dalo zbuniti predsedničkom holivudskom pozom. Nego je pred sudom zatražilo da se pravo javnosti da zna proširi i na elektronski vođenu listu posetilaca Bele kuće. Iz te bi liste američki poreski obveznici lepo videli ko, koliko često i koliko dugo utiče na predsednika i njegove saradnike i time, mimo uobičajene demokratske procedure kreira američke zakone i politiku uopšte. Ne znam da li tamo u Americi imaju Rodoljuba Šabića, a nešto mi govori da i ako ga imaju suviše ga ne štrapaciraju, tek Bela kuća je prilegla i, čini se, samozadovoljno odlučila da ovom zahtevu udovolji. Ko god je zainteresovan, ubuduće će moći da na Internetu pročešlja spisak onih što su imali tu moć da sebi obezbede lični susret sa američkim predsednikom ili nekim od njegovih saradnika. I što je još zanimljivije, a možebiti i važnije, uz ime svakog posetioca biće i ime onoga ko je bio toliko moćan da susret organizuje. Za znatiželjne, a naročito zainteresovano znatiželjne, biće mnogo posla – tokom jednog meseca Belu kuću poseti oko 70.000 ljudi. Poslom.

Naravno nema nikakve smetnje da primer američkog predsednika slede i naši predsednici države i vlade, a bogami i ministri. Pošto se evidencija ovih poseta kod nas sigurno vodi tamo gde se vodi i u Americi, u službama bezbednosti. Po Šabićevom zakonu, svaki pisani dokument državnih institucija podložan je pravu javnosti da zna, pa tako sigurno i ovaj. Evo, neka nam objave spisak za 2008. godinu. Ovako se po ozbiljnoj čaršiji špekuliše kako sastanak sa predsednikom mogu da zakažu jedni tajkuni, dok drugi ne mogu, molim lepo. Kad bi kao u Americi ovakav spisak bio objavljivan svaka tri meseca, lepo bismo znali ko može, a ko ne može. Bez špekulacija. Crno na belo.

Opširnije u štampanom izdanju

Podelite ovaj tekst: