Pravično pomirenje

Neki dan me jedan poznati istoričar, čovek dakle kome to nije prioritetni predmet interesovanja, pozvao da pita da li je to istina da je u prvom kvartalu ove godine bruto društveni proizvod Srbije u odnosu na prvi kvartal prošle godine porastao za 8,2 odsto. Konsultujem statistiku – istina je. BDP je u naznačenom periodu porastao za 8,2 odsto – realno. Od rasta je, međutim, zanimljivija struktura rasta. Njoj su, naime, najviše doprinele tri neproizvodne delatnosti – usluge, dakle. Saobraćaj, finansijsko posredovanje i trgovina. Ko proizvodi robu koju mi prevezemo do naših trgovina i tu kupujemo na kredit? Čekam u redu u jednoj prodavnici. Kupac pita prodavca: je li ovo kinesko? Sve je kinesko čoveče, kaže rezignirano prodavac. Ne znam ko je nas savetovao da težimo ovoj strukturi bruto društvenog proizvoda. Taj očito nije savetovao Kineze. Zato oni imaju svetski rekordan suficit u razmeni sa svetom, a mi im, samo zato što smo ipak mali, ne pariramo svetski rekordnim deficitom.

Piše: Ruža Ćirković

Pisala bih vam o ovome. Ali to ovog trenutka nije prioritet nad prioritetima Srbije. Mada se ti prioriteti, ako lepo pazite primetićete, menjaju u skladu sa trenutnim potrebama političara. Pred parlamentarne izbore radikalima je prioritet bila borba protiv korupcije i kriminala, deesesovcima Kosovo, demokratama Evropa, a socijalistima socijalna pravda. Tokom burnog postizbornog vremena radikali su uglavnom ćutali, deesesovci su nastavili da dokazuju da ljubav za Evropu ne znači spas za Kosovo u Srbiji, demokrate su u prvi plan istakle socijalnu pravdu zarad nacionalnog pomirenja sa socijalistima, koji ni mrtvi neće da priznaju da su se oni, zarad pomirenja sa demokratama i Evropom, promenili. Ali kad Evropa kaže da jesu, džaba im je što nisu. Tako su socijalna pravda i nacionalno pomirenje izbili u prvi red prioriteta. U vreme kad je već bilo izvesno da će promenjene demokrate i nepromenjeni socijalisti, rušenjem onoga što smo do juče smatrali evropskim vrednostima, formirati proevropsku vladu, neopaženo je došlo do male korekcije: težnja za socijalno pravičnom državom zamenjena je težnjom za socijalno odgovornom državom. Razlika je prilično velika: socijalno pravična država je stvar RASPODELE, a socijalno odgovorna država stvar tako moderne ODRŽIVOSTI.

I u okviru svakog od ovih pojmova postavlja se nekoliko potpitanja. Recimo, šta je pravična raspodela u okviru socijalno pravedne države. Da li je to raspodela društvenog bogatstva u kojoj svako dobija koliko mu treba ili je to raspodela u kojoj svako dobija koliko je zaslužio? Ili je to raspodela u kojoj nemoćni – deca, bolesni i stari – dobijaju koliko im treba, a ostali koliko su zaslužili?

Opširnije u štampanom izdanju 

Podelite ovaj tekst: