Moj omiljeni bogataš

Ne znam je li to samo prolazna bolest i ima li epidemične razmere, ali mene je uhvatilo. Kud god da mrdnem po regionu, odnosno ovom novopečenom inostranstvu, jedno od prvih ozbiljnih pitanja koje odmah postavim slučajnim i namernim sagovornicima, ne pravim razliku, jeste: ko je kod vas najbogatiji čovek. Sretnem Bosance iz Sarajeva u Beču, zajedno se vozimo taksijem od aerodroma, a ja odmah. Ali, bogami, i oni odmah.

Piše: Ruža Ćirković

Iz rukava. To ti se neobavezna evidencija vodi svuda. I da vas ne držim u neizvesnosti, od svih navedenih imena iz Sarajeva i oko Sarajeva poznatim mi se iz onog našeg bivšeg života učinilo samo jedno. Koliko sam videla, neke, na malo pouzdanijim i dostupnijim činjenicama zasnovane rang-liste prave jedino Hrvati. Tu se i ja već dosta dobro snalazim, a neki od hrvatskih bogataša spustili su nogu i na našu stranu. Ante Vlahović, Ivica Todorić, Luka Rajić poznati su i u Srbiji. Ali, nemojte da se sekirate: ovi naši su izgleda najbogatiji. Nemojte da se sekirate ni sa druge strane: ipak su to samo zvanično nepotvrđene procene. I još nešto: što je ekonomski uspešnija država, to su pojedinačna bogatstva manja.

E sad, odem u Makedoniju. Idem često. Važno mi je da vam napomenem; kad sam bila pre godinu dana znate šta me je zapanjilo? Voze me kolima Skopljem i tu, u glavnom makedonskom gradu, u kome živi bar trećima građana Makedonije, naići ćete na zatvorene fabrike, sa kojih je sve razneto pre nego što su se urušile. Niko nije potegao da ih kupi barem kao građevinsko zemljište. Ove godine vidim, i po Skoplju se gradi nešto od tog poslovnog prostora. Ali, slika nije bitno drugačija. Vlada i opozicija se poubijaše oko 50.000 tamo ili vamo, ali nezaposlenost je u Makedoniji ogromna.

Opširnije u štampanom izdanju

Podelite ovaj tekst: