MENADŽERSKA ARENA: Ko se boji vuka još

Zajednički proživljeno iskustvo u vremenu izazova povezuje ljude na jedinstveno dubok način i pravi je test individualnih karakteristika

 

Piše: Maja Piščević, izvršni direktor SAM

Sivo novembarsko jutro 2007, Falls River, West Virginia (US). Nas tridesetak, većinom Amerikanaca i tek poneko iz istočne Evrope, bivših sovjetskih republika i ostatka sveta, promrzli stojimo na ledenoj travi, nogu mokrih od rose koju još nije dotaklo sunce. Pokušavamo da održimo raspoloženje sitnim dosetkama, ali nikome iskreno nije do smeha, pred nama je previše neizvesnosti. Već nedelju dana smo u Charlottesvillu, na Federal Executive Institute, mi, službenici američke Vlade izabrani između stotina kolega da pohađamo Leadership program u ovoj najprestižnijoj američkoj instituciji za oblikovanje liderskih veština.

FEI, kako se skraćeno zove, obuhvata  kompleks niskih zgrada, tačnije rezidencijalnih vila sa početka prošlog veka, usred šume na valovitom proplanku.

Cilj – maksimalni rezultati

Unutar visokih zidova imanja sve je prilagođeno ostvarenju krajnje svrhe našeg dvonedeljnog boravka – postizanju maksimalnih rezultata. Radni dan počinje u pola devet i traje često do kasnih noćnih sati. Neretko, nastavljamo rad i posle večere, obično predavanjima uglednih predstavnika zvaničnog establišmenta, novinara, ili eksperata za predsedničke kampanje.

Smešteni smo u elegantnim, udobnim apartmanima koji se nalaze u istim objektima u kojima se odvija obuka, a tu je i restoran u kome u svakom trenutku možemo da se poslužimo vrhunski pripremljenim obrocima koji uključuju najbolje vrste sveže morske ribe, domaća peciva, mirisne salate i kolače od kojih zastaje dah. U blizini je teretana opremljena ekskluzivnim spravama na pneumatski pogon.

Opširnije u štampanom izdanju

Podelite ovaj tekst: